OPĆENITO O OTOKU
Mljet (lat. Melita, tal. Meleda) je osmi po veličini otok u Hrvatskoj, jedan od najvećih južnodalmatinskih otoka te ujedno najjužniji i najistočniji od većih hrvatskih otoka. Mljet pripada dubrovačkoj skupini otoka i njezin je najveći
otok. Nalazi se u neposrednoj blizini Dubrovnika, Korčule, Elafitskih
otoka, a od poluotoka Pelješca ga dijeli Mljetski
kanal.
Mljet se nalazi u
dubrovačkom arhipelagu i njegov je najveći otok. Površina mu iznosi 100,4 km2. Izduženog je oblika jer je dug 37 kilometara, a širok samo 3 kilometra. Od poluotoka
Pelješca ga dijeli Mljetski
kanal. Proteže se u smjeru
sjeverozapad – jugoistok. Smatra se najšumovitijim otokom na Jadranu, više od 70% površine je pokriveno šumama, a
unutar nacionalnog parka pokrivenost prelazi i 90%, zbog toga i ima
nadimak najzeleniji otok
Hrvatske
Mljet je otok šarolikog
životinjskog svijeta i izvornih šuma alepskog
bora, bora pinije i hrasta
crnike. Smatra se
najpošumljenijim i najzelenijim hrvatskim otokom, čiji je zapadni dio zaštićen
kao prvi jadranski nacionalni
park, a istočni dio kao rezervat prirodnih
rijetkosti.
RELJEF
Mljet
se nalazi unutar izobate od 100 metara što pokazuje da je nekoć bio sastavni
dio susjednog kopna, kao i svi hrvatski otoci. Reljef otoka ima raščlanjen i
vrlo dinamičan izgled. Najviši vrh otoka je Veliki
grad (514 m), dok u isto
vrijeme mnogi vrhovi prelaze 300 metara. Uzduž otoka postoje mnoge krške
udoline (polja) te stotinjak manjih dolova. Oko Mljeta ima više otočića i
grebeni. Mljetska je obala vrlo razvedena, dok se posebno ističu
sjeverozapadne obale (Veliko i Malo jezero,
uvale Lastovska iPomena te zaljev Polače)
i jugoistočne obale (Saplunara).
KLIMA
Mljet pripada mediteranskom klimatskom području pa su ljeta suha i duga, dok
su zime kišovite i blage. Proljetno – ljetno razdoblje je najčešće obilježeno suhim,
toplim, sunčanim i vedrim vremenom, dok kiša pada
samo u slučaju nevera ili jakog južnog vjetra. U ljetnim mjesecima najčešći je
vjetar maestral. Jesensko – zimsko vrijeme je
prilično svježe jer znade puhati jaka bura.
Kiše su česte zbog izloženosti južnim vjetrovima. Temperatura se rijetko spušta
ispod nule, asnijeg u
pravilu padne jednom u desetljeću.
STANOVNIŠTVO
Prvi pravi popis stanovnika na
Mljetu izvršila je Dubrovačka Republika 1673.-1674. kada je
Mljet imao 662 stanovnika. Drugi popis stanovnika na Mljetu je izvršen za
vrijeme francuske okupacije te je Mljet 1807. godine imao 896 stanovnika. Od 1857. godine na Mljetu je redovito vršen popis
stanovnika: Prema popisu stanovnika iz 2001. godine na Mljetu živi 1111 stanovnika, što
ga svrstava na 17. mjesto među hrvatskim otocima. Gustoća stanovnika je 11.1/km2.
Većina se izjašnjava Hrvatima (99%), čiji je materinski jezik hrvatski, te
kao katolici (96%), od ostalih vjeroispovjesti na Mljetu
ima pravoslavaca, jehovinih
svjedoka, evangelista te pripadnika islamske vjeroispovjesti[13].
BILJNI I ZIVOTINJSKISVIJEZ
Mljet je bogat vegetacijom, te je
preko 70% površine otoka prekriveno šumom, koja
se dijeli na dvije velike skupine: šumu alepskog
bora i
zimzelenu lisnatu šumu hrasta
crnike. Uz ova dva tipa šume, javljaju se još makija, garig ikamenjar. Šume
alepskog bora, posebno bogate na području NP Mljet tvore
najočuvaniji i najljepši tip šume takve vrste na Mediteranu,
jednako kao i šume hrasta crnike. Jedina veća autohtona šuma hrasta crnike na
Jadranu se nalazi na otoku Rabu (šuma Dundo).
U predjelu Saplunare, na
istoku otoka, javlja se samonikla šuma pitomog bora, pinja. Taj
je dio otoka zaštićen kao rezervat prirodnih rijetkosti.
Od životinjskih vrsta na Mljetu
najzastupljenije su kuna
bjelica, miš, puh, jež, žaba, obična čančara, mali skakavci,
brojne ptice (kos,
divlji golub, obični
vrabac, velika ušara, galeb, sokol i druge) te bjelouška i sljepić. Do Prvog
svjetskog rata na
Mljetu je bilo i zmija otrovnica, ali
je austrijska šumarija 1910. godina na Mljet dovela nekoliko parova indijskog malog mungosa te su zmije otrovnice potpuno istrebljenje
s otoka. Osim mungosa, na Mljet su još dovedeni i jeleni, mufloni,divlje
svinje, zečevi, jarebice i fazani.
Jedino su se jeleni i divlje svinje uspjeli razmnožiti u dovoljno velikom
broju.
Uz obalu se nalaze bogata lovišta plave i bijele ribe,
a podmorje je bogato i jastozima, rakovima i hlapovima. Na većim dubinama žive razni koralji, od kojih su najpoznatiji crveni i
kameni koralj. Uz vanjske, južne obale Mljeta, prije je bilo stanište sredozemne medvjedice.
Zbog svoje bujne vegetacije i odlične pokrivenosti šumama, stanovništvo
Mljeta se u početku bavilo sječom drva i njegovim izvozom, dok su na prokrčenim
mjestima sadili vinovu lozu i masline, dvije kulture koje su u mnogočemu
označile gospodarstvo otoka. Zbog specifičnog položaja, lokalno stanovništvo uz
more je svoje gospodarstvo više temeljilo na ribarstvu. U drugoj polovici 20. stoljeća,
stanovnici Mljeta se sve manje bave poljoprivredom, a sve se više okreću
turizmu i ugostiteljstvu. Mjesta uz more posebno prosperiraju, dok se
stanovništvo s kopna u ljetnim mjesecima sve više seli u naselja na moru. Na
Mljetu danas postoje tri kampa, mnogo privatnih iznajmljivača i restorana, dok
se jedini hotel na otoku, Odisej, se nalazi u Pomeni.
0 komentari:
Objavi komentar